Institut nosi ime po rabinu i vjeroučitelju dr. Mojsiju Margelu.

MARGEL dr. MOJSIJE (MOŠE), rabin, hebraist i leksikograf. Rođen je u Mościskoj, Galicija, Poljska, 13. listopada 1875, a umro u Zagrebu, 30. travnja 1939. godine. Završivši heder i ješivu (židovska niža i viša vjerska škola), u kojima je stekao temeljna talmudistička znanja, odlazi na Rabinski teološki seminar u Beč i Berlin. Filozofiju je slušao u Berlinu i Bernu, gdje je i doktorirao. Službu rabina započinje u mjestu Ružomberok (Rosenberg, Rózsahegy) u Slovačkoj sve do 1903. godine, kada dolazi u Požegu gdje obavlja dušobrižničke dužnosti u svojstvu nadrabina Židovske bogoštovne općine, kao i vjeroučiteljsku službu u požeškim školama. Od 1908. godine član je Izvršnog odbora rabina Kraljevina Hrvatske i Slavonije. U Požegi ostaje na službi sve do 1919. godine kada odlazi u Zagreb, gdje je postavljen za ravnatelja Židovske osnovne škole. Za vrijeme I. svjetskog rata postavljen je na dužnost carskog i kraljevskog rabina kod Vojnog rabinata u Zagrebu 1915–1918. godine. Na sočanskoj fronti (Italija) odlikovan je zlatnim križem za zasluge s krunom na vrpci kolajne za hrabrost. Od 1927. do 1937. godine vršio je dužnost rabina u Židovskoj bogoštovnoj općini u Zagrebu, kada se nakon bolesti povlači u mirovinu. Margel je bio jedan od najistaknutijih domaćih cionista i zdušno je radio na židovskom narodnom preporodu.

Kao znanstvenik bavio se isključivo hebrejskom književnošću, te je na tom polju rada izuzetno cijenjen u Kraljevini Jugoslaviji. U svojoj 15. godini šalje prvu hebrejsku pjesmu u časopis Ha-Maggid, a u Krakovu je zatim izdavao časopis na hebrejskom jeziku pod nazivom Ocar Hasifrut, oko kojega je okupio ponajbolje suradnike, i to najistaknutije hebrejske književnike i filologe onog vremena. Njegova doktorska disertacija, koja kasnije izlazi i kao zasebna knjižica, sadrži pod nazivom “Der Segen Jakobs” prijevod i kritički komentar parašâ 98 i 99 iz midraša Berešit Raba. U Požegi je napisao i tiskao 1906. godine svoj Njemačko-hebrejski rječnik (Deutsch-Hebräisches Wörterbuch), koji je njegovo životno djelo. Mnoge je riječi osobno stvorio, a one su zatim ušle u literaturu i dnevnu uporabu, pa se i danas rabe. Uvelike je zaslužan i kao znanstveni savjetnik u hrvatskom prijevodu “Bar Kohbe”, djela češkog dramatičara Jaroslava Vrchlickog (pravim imenom Emil Bohuslav Frída), koja je u Požegi izašla 1912. godine kao prijevod gimnazijskog profesora Makse Kuntarića, uz Margelov opširan dodatak. Napisao je veći broj članaka i studija koje je objavljivao u židovskom tisku, u prvom redu na stranicama Židovske smotre i Židova. Bio je urednikom Jevrejskog almanaha od 1925 do 1930. koji je izlazio u izdanju Saveza rabina Kraljevine SHS. Pisao je priloge i za kapitalnu ediciju The Jewish Encyclopedia iz New Yorka. Iza njegove smrti nedovršenima su ostali hrvatsko-hebrejski rječnik, hebrejski prijevod Ilijade i Odiseje, i studije o “Mudrosti Salamunovoj”. Rabin Margel se uz virovitičkog rabina dr. Hermana Ezekiela Kaufmanna smatrao za zakašnjelog pripadnika pokoljenja židovskog pokreta Haskale (hebr. Prosvjetiteljstvo).